Zaborav i ideologija. O recepciji i sudbini hrvatskih književnih kritičara koji su objavljivali za Nezavisne Države Hrvatske (1941-1945)

Rad donosi analitički prikaz sudbine izabranih hrvatskih književnih kritičara/pisaca (V. Nikolić, A. Bonifačić, A. Barac…) koji su pisali kritike i eseje za postojanja Nezavisne Države Hrvatske (1941-1945). Nakon završetka Drugog svjetskog rata dolazi do osnutka komunističke Jugoslavije te zabrane objavljivanja, uz istodobno prešućivanja i zaborav hrvatske književnosti napisane za NDH. S druge strane, nakon raspada Jugoslavije 1991. i domovinskog rata u Hrvatskoj dolazi do rehabilitacije pojedinih tema, pisaca i njihovih djela koja su bila zabranjena i izložena trajnom zaboravu za vrijeme socijalističkog političkog sistema. Temeljno uporište ovoga rada je pokušati ponuditi odgovor na pitanje: kako i u kolikoj mjeri ideologija i politička diktatura jednoga razdoblja može utjecati na recepciju književnih i kulturnih vrijednosti nastalih za vrijeme drukčijeg ideološkog i političkog sistema.  

The paper provides an analytical account of the fate of selected Croatian literary critics/writers (V. Nikolić, A. Bonifačić, A. Barac...) who wrote reviews and essays in the Independent State of Croatia (1941-1945). After the end of the Second World War, communist Yugoslavia was founded and the publication was banned, and Croatian literature written in the NDH fell into oblivion. On the other hand, after the breakup of Yugoslavia in 1991 and the civil war in Croatia, there is a rehabilitation of certain topics, writers and their works that were banned and faced the risk of oblivion during the socialist political system. The fundamental basis of this work is to try to answer the question: how the ideology and political dictatorship of one period can influence the reception of literary and cultural values created during a different ideological and political system.